O MUZEJU

Nakon Drugoga svjetskog rata riječki gradski muzej - Museo Civico di Fiume, osnovan 1893. godine i Gradski muzej Sušak, prateći sudbinu dvaju gradova - Rijeke i Sušaka, objedinjuju se u jedinstveni Muzej Hrvatskog primorja.

Muzej je smješten u jednome od najljepših arhitektonskih ostvarenja u Rijeci s kraja 19. stoljeća, djelu mađarskog arhitekta Alajosa Hauszmanna, palači koja je trebala biti rezidencija kraljeva namjesnika - guvernera. Izgrađena je u parku, u neorenesansnom stilu, dijelom ambijentalno sačuvanog interijera u čijem su oblikovanju sudjelovali poduzetnici te slikari i kipari iz Rijeke, Budimpešte i Trsta.

Muzej čuva materijalne dokaze s područja Primorsko-goranske županije i grada Rijeke kao njezina središta od vremena prvih naseljavanja u prapovijesti do 20. stoljeća.

Bogati muzejski fundus čini građa Arheološkog odjela s prapovijesnom, antičkom i srednjovjekovnom zbirkom, Odjela za povijest pomorstva, s povijesnim rekonstrukcijama brodova, predmetima brodske opreme, nautičkim instrumentima i kartama, te Etnografskoga i Kulturnopovijesnog odjela.

U muzejskom parku, u lapidariju, izloženi su kameni spomenici (1. - 19. st.): arheološki ili slučajni nalazi s užega gradskog prostora, dijelovi srušenih arhitektonskih spomenika te natpisi i grbovi riječkih patricijskih obitelji i kapetana. Uz nekoliko rimskih natpisa, tu je žrtvenik posvećen Sentoni, predrimskome liburnskom božanstvu, ranosrednjovjekovni fragmenti te dvije patere iz 12. - 13. st. U skupini natpisa posebno su vrijedna dva primjerka iz 16. st.: greda s natpisom majstora Gašpara iz 1561. g. i ploča s natpisom arhiđakona Grahovca. Vrijednu i zanimljivu zbirku čine obiteljski grbovi (npr. grb obitelji Carminelli iz 1500. g.) te grbovi grada Rijeke iz 18. i 19. st.

Sama zgrada Guvernerove palače svojevrsni je muzejski izložak koji ocrtava povijest grada, osobito onu političku, ali i kulturnu i gospodarsku. Radi  očuvanja inventara reprezentativnog dijela Palače, jedan dio prvog kata ambijentalno je sačuvan; riječ je o Bijelom salonu, Mramornoj dvorani i impozantnom atriju.

Kroz prozor Guvernerove palačei Tragovi vremena tematske su cjeline stalnog postava.
U svečanim salonima muzejskim je izlošcima ispričana politička povijest grada: Od fidelissime do najdraže Rijeke. Postav počinje slikom Dolazak cara Karla VI. u Rijeku i maketom, koji ilustriraju izgled grada početkom 18. i sredinom 20. st., dok interaktivni sadržaji upotpunjuju znanje o najvažnijim gradskim zdanjima. Slika Predaja Rijeke Ugarskoj 1776. godine evocira događanja koja su uslijedila ustanovljavanju Severinske županije.

Osim slike prvoga guvernera Josefa Maylatha izložene su, u nekadašnjoj guvernerskoj radnoj sobi, i slike još trinaestorice guvernera koji su upravljali Rijekom od 1776. g. do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. g. Među njima je i slika Lajosa Batthyánya, u čije je vrijeme i podignuta Guvernerova palača. Posjetitelji mogu razgledati i bivšu biblioteku, u kojoj su sada izloženi portreti nekih predstavnika Habsburške Monarhije, kao i velika slika cara Franje Josipa I. te čaša koju je on darovao gradu Rijeci i time 1875. g. inicirao osnivanje muzeja u Rijeci.

U Bijelom su salonu, osim ambijentalno sačuvanog namještaja, izložene slike Velikog župana Bartola Benedikta Zmajića i njegove supruge Ane, vrijedna djela riječkog slikara G. Simonettija, te neobične polikromne skulpture vraga i njegove zaručnice. Jedno je vrijeme svoj dom u Guvernerovoj palači imao i talijanski poet, boem i avanturist Gabriele d'Annunzio, koji je vladao Rijekom 16 mjeseci (1919./1920.), a pri njegovu protjerivanju bombardirana je čak i Palača. Njegov portret, portret talijanskog kralja Vittoria Emanuella, slika Italia o morte Carla Wostryja te filmovi i dokumenti ilustriraju razdoblje d'Annunzijeve vladavine, samostalne Riječke države i talijanske uprave koja je trajala do 1943. g.

Brojni su poduzetnici, znanstvenici i umjetnici ostavili svoj trag u Rijeci. Izložene su slike Andrije Ljudevita Adamića, poduzetnika koji je početkom 19. st. izgradio Rijeku, i njegove obitelji; grofa Lavala Nugenta, feldmaršala, posjednika Trsata i kolekcionara te utemeljitelja prvog muzeja u Rijeci; tiskara Karletzkog sa suprugom; Karoline Belinić, poznate kao Karolina Riječka, koja je spasila Rijeku od bombardiranja 1813. g. Tu je i portret Anibalea Ploecha, jednoga od izumitelja torpeda, te bista dr. Franje Kresnika (1869. - 1943.), sušačkog liječnika, vrhunskog poznavatelja kremonske liuterije i u svijetu poznatoga graditelja violina.

Interijeri s obiljem uporabnih i dekorativnih predmeta od stakla i porculana ilustriraju srednjoeuropsku građansku kulturu življenja u 19. st. Uz stilski i funkcionalno vrijedne predmete od stakla, keramike i metala, zanimljivi su satovi nastali od početka 18. do sredine 20. st., među kojima su i satovi poznatih francuskih, engleskih, švicarskih i mađarskih urara. Izdvaja se stojeća ura s drvenim mehanizmom nepoznatoga njemačkog majstora i tabernakl-sat londonskog urara Daniela Quarea iz 18. st. te kaminski sat riječkog urara Ferdinanda Busettija iz 1870. g.

Postav Zbirke oružja predstavlja karakteristične tipove oružja od 17. do sredine 20. st.

U muzejskoj Galeriji na drugom katu izloženi su portreti kapetana te slike, makete, pomorski dnevnici, dokumenti i oprema brodova koji ilustriraju putovanja pomoraca s Kvarnera svjetskim morima. Među ostalima, izloženo je i 12 slika najvećeg portretista jedrenjaka 19. st. Bartola Ivankovića, dnevnik barke "Stefano" s prvim aboriđinsko-talijanskim rječnikom pomorskih naziva te spasilački pojas s "Titanika".