O MUZEJU
Muzej grada Zagreba osnovan je 1907. g. na poticaj Braće hrvatskog zmaja, odnosno Emilija Laszowskog (1868. - 1949.), povjesničara i arhivista, kulturnoga i javnog djelatnika, ujedno prvog ravnatelja Muzeja. Danas je to najveći gradski muzej u Hrvatskoj koji djeluje i kao centar za istraživanje i komuniciranje raznovrsnih tema iz povijesti i suvremenosti Zagreba.
Od 1947. g. Muzej se nalazi na sjevernom prilazu gornjogradskoj kulturno-povijesnoj jezgri, u spomeničkom kompleksu negdašnjeg samostana opatica klarisa iz 17. st., u ulici koja je po njima i nazvana Opatičkom. S ulice se prolaznicima otvara pogled na pročelje oslikano iluzionističkim zidnim slikarijama - prozorima, znaku izolacije zbog stroge klauzure toga opatičkog reda i oznakom izvorne namjene zgrade.
Povijesno slojeviti arhitektonski kompleks Muzeja, koji uz zgradu samostana čine srednjovjekovna kula iz 13. st., spremište Kraljevine - žitnica iz 17. st. i pučka škola iz prve polovice 19. st., u cijelosti je obnovljen 1998. g. te se prostire na 6 000 m2. Radovi na obnovi (1992. - 1998.) prvi su put omogućili sustavno višegodišnje arheološko istraživanje terena (1991. - 1995.) unutar povijesne jezgre Zagreba.
Nalazi su otkrili prapovijesna i ranosrednjovjekovna naselja te potvrdili dugi kontinuitet života u gradu. Prezentirani su in situ, unutar zgrade Muzeja, kao početak kronološkog slijeda stalnog postava i u njezinu okružju, u muzejskom vrtu, koji je ujedno i odmorište u zelenilu za posjetitelje.
Stalni postav Muzeja, otvoren 1997./98. g., govori o gradu i njegovim stanovnicima od prapovijesti do danas, portretira grad u svim njegovim aspektima, od političkoga, crkvenoga, povijesnoga i gospodarskoga do arhitektonsko-urbanističkoga, kulturno-povijesnoga, zabavnoga i svakodnevnoga. U kontekstualiziranim zagrebačkim sekvencijama izložena su materijalna svjedočanstva o osobama koje su svojim djelovanjem bile generatori promjena što su postupno oblikovale i mijenjale grad.
Različiti aspekti života u gradu interpretirani su kombiniranim kronološko-tematskim pristupom u 45 tema predstavljenih kako "običnim", tako i umjetničkim predmetima. Prezentirani sadržaji popraćeni su odgovarajućom zvučnom kulisom, a u izložbene dvorane s temama iz 20. st. uključeni su i originalni audiozapisi te filmski i TV zapisi.
Priča o Zagrebu počinje interpretacijom arheoloških nalaza prezentiranih na mjestu otkrivanja - u samoj muzejskoj zgradi, koji svjedoče o kontinuitetu življenja na Gričkom brdu od željeznog doba do danas. Prikazano je prapovijesno naselje iz 7. st. pr. Krista (starije željezno doba) i kuća - radionica iz mlađeg željeznog doba, a arheološka karta upoznaje posjetitelja s najvažnijim nalazištima i nalazima u gradu i njegovoj regiji.
Povijesni prikaz Zagreba započinje pričom o prvom spomenu imena grada u 11. st.; legenda o postanku imena Zagreb ilustrirana je kruništem bunara s izvora Zagreb. Slijedi prikaz srednjovjekovnoga dvojnog grada: crkvenog Kaptola i slobodnoga kraljevskog Gradeca, njihovim međusobnim ispreplitanjima, ali i sukobima.
Život u srednjovjekovnom Gradecu obilježava gradnja crkve sv. Marka, sajmovi, škola i ljekarna, a status grada simboliziraju različita gradska znamenja (grb, zastava, pečatnjaci, diplome zaslužnih građana i sl.).
Osobitu važnost ima poglavlje o katedrali - simbolu crkvenoga grada, s idealno rekonstruiranim starim figuralnim portalom - iznimno značajnim spomenikom iz 17. st., inventarom i dijelovima oltara katedrale prije njezine obnove u 19. st.
Cjelina posvećena crkvi sv. Marka govori o bogatom baroknom ugođaju njezine nekadašnje unutrašnjosti i povezanosti sa cehovskim životom obrtničkoga Gradeca. Cehovske insignije (zastave, škrinje, tablice, djetićki listovi i isprave) karakteriziraju život Gradeca, ali i Kaptola od 17. do 19. st.
Na prvom katu predstavljene su klarise i njihov samostan. Maketa stanja iz sredine 17. st. prikazuje čitav arhitektonsko-urbanistički kompleks: samostan (1650.), Popov toranj (1247.), žitnicu (1657.) i Opatička vrata (18. st.). Tu su izloženi bogati nalazi nađeni podno samostana tijekom arheoloških istražnih radova, a koji govore o kulturi života i stanovanja Naših gospa Svete Klare, u čijim se prostorima danas nalazi Muzej grada Zagreba.
Nadalje se predstavlja važnost pobožnosti u životu grada te povijest i važnost crkvenih redova, osobito za obrazovanje u 17. st. Posebice je istaknuto štovanje Blažene Djevice Marije u Zagrebu i okolici.
Rekonstruiran je život velikaša u Zagrebu na primjeru poznatih obitelji Oršić i Rauch; zatim trgovački život u gradskom Podgrađu na prijelazu iz 18. u 19. st., potom doba Hrvatskog narodnog preporoda u Zagrebu s istaknutim osobama i događajima koji karakteriziraju to razdoblje, koje završava s banom Jelačićem i njegovim upečatljivim portretom u natprirodnoj veličini.
Rekonstrukcijom dućana i izloga u Ilici stvoren je ugođaj svakodnevnog života te najvažnije trgovačke ulice potkraj 19. st. Osobito je zanimljiva prostorna maketa Donjega grada koji se od sredine 19. st. razvija kao novo središte urbanog Zagreba. Istaknut je urbanistički program tzv. Zelene potkove s maketama najvažnijih objekata postavljenih na plan grada intarziran na podu dvorane.
U bogatom kazališnom životu Zagreba, među ostalim, istaknuti su predmeti vezani za plodan umjetnički rad naše najpoznatije vagnerijanke, svjetski poznate operne primadone Milke Trnine.
Utemeljenje groblja Mirogoj, uvođenje javnog prometa i vodovoda te druga važna komunalna dostignuća 19. st. govore o naglom urbanističkom razvitku Zagreba.
U postavu se nalaze i predmeti iz zbirki pojedinih gradskih udruga 19. i s početka 20. st., koje reflektiraju društveni život i komuniciranje u gradu. Izložen je i izum Zagrepčanina Slavoljuba Penkale koji je stekao svjetsku slavu patentiranjem prve mehaničke olovke - penkale (1906.) koja je i danas u upotrebi.
Dvadeseto stoljeće prikazano je u osnovnim naznakama, interpretirajući najvažnije događaje koji su obilježili to burno razdoblje, od internacionalnog stila zagrebačke moderne arhitekture do života u Zagrebu tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata. Promjena strukture stanovništva i njegova ekspanzija u socijalističkom razdoblju stvaraju potrebu za širenjem grada i novim urbanističkim programom za Južni Zagreb (prikazan maketom). Postav uključuje i mnoštvo zanimljivosti iz svakodnevnog života: brijačnicu, frizerski salon, "slatki Zagreb" i zabave, društveno raslojavanje koje se očituje na gradskim ulicama, Gradsko kupalište na Savi, planinarenje na Medvednici... Tu je i nezaobilazna Zagrebačka škola animiranog filma koja je Zagreb proslavila u svijetu.
Postav završava 1990-im godinama: osamostaljenjem Hrvatske, uspostavljanjem višestranačkog Sabora, ratom koji započinje u ljeto 1991. g., ali i proslavom 900. obljetnice zagrebačke biskupije (1994.) te posjetom pape Ivana Pavla II. Zagrebu 1998. g.
U hodniku je izloženo mnoštvo plakata koji su svojevrsni vizualni vremeplov zbivanja u 20. st.
Posebnu cjelinu čine zbirke darovane gradu Zagrebu: radna soba hrvatskoga skladatelja Ivana pl. Zajca; dio radne sobe senatora i književnika Augusta Šenoe; bogata umjetnička ostavština njemačke glumice Tille Durieux, u kojoj se nalazi pastel M. Chagalla i nekoliko skulptura E. Barlacha (dostupna i na: http://tilla.mdc.hr/Tilla_Durieux.aspx); Zbirka mehaničkih glazbenih automata urara i sakupljača Ivana Gerersdorfera (dostupna i na: http://mdc.hr/donacije/mgz/gerersdorfer/index_hr.html) i Zbirka stare ambalaže dr. Ante Rodina.
U vrijeme Fašnika Muzej u stalnom postavu priređuje tradicionalno dvodnevno događanje oživljene povijesti pod nazivom "Žive slike", kada se oživljeni kostimirani likovi iz zagrebačke povijesti predstavljaju današnjim posjetiteljima.
Muzej je 2000. g. bio nominiran za Nagradu za europski muzej godine - EMYA.