O MUZEJU
U doba romantizma, usporedno sa sakupljanjem etnografske pisane građe, narodnih pripovijedaka i poezije, pozornost se posvećuje i prikupljanju predmeta materijalne kulture: odjeće – nošnje, posoblja, kućnog inventara, glazbala, obrednih predmeta, i sl. Iz takvih manjih ili većih pojedinačnih zbirki potkraj 19. i početkom 20. stoljeća počinju se osnivati etnografski muzeji. Prvi etnografski muzej u Hrvatskoj osnovan je u Splitu 1910. godine. Godine 1919. osniva se Etnografski muzej u Zagrebu. Do spomenute se godine etnografska građa prikupljala u Narodnom muzeju, osnovanom u Zagrebu još 1846. godine. Na inicijativu Povjereništva za bogoštovlje i nastavu, 1919. godine spajaju se postojeće etnografske zbirke s ovećom zbirkom tekstila Salamona Bergera u samostalni Etnografski odjel hrvatskoga narodnog muzeja – današnji Etnografski muzej u Zagrebu.
Muzej je smješten na Trgu Mažuranića br.14, u reprezentativnoj secesijskoj palači, nekadašnjem Trgovačko-obrtnome muzeju, za javnost otvorenom 1904. godine. Zgradu je projektirao Alojz Vjekoslav Bastl, učenik Otta Wagnera, koji je u to vrijeme bio zaposlen u tvrtki arhitekata Hönigsberga i Deutscha. Središnji prostor, tj. kupolu s vanjske strane krase kipovi kipara Rudolfa Valdeca, dok je unutrašnjost kupole freskama oslikao Oton Iveković. Tridesetih godina 20. stoljeća s pročelja su maknuti secesijski ukrasi. Zgrada je za izlaganje etnografske građe adaptirana u nekoliko navrata, a najznačajniju adaptaciju projektirao je arhitekt Aleksandar Freudenreich 1972. godine.
Glavni zadaci etnologa i ostalih stručnjaka zaposlenih u Muzeju jesu: sustavno prikupljanje predmeta narodne kulture, njihovo čuvanje, muzeološka obrada, stručno i znanstveno proučavanje i izlaganje. Tijekom osamdeset godina djelovanja Muzeja prikupljeno je više od 75000 predmeta iz svih područja Hrvatske te iz susjednih europskih i izvaneuropskih zemalja. Najveći dio fundusa sastoji se od tekstilnih predmeta (nošnja, posoblja) no bogate su i zbirke predmeta tradicijskog gospodarstva, rukotvorstva, pokućstva, obrta, običaja i druge. Osobito je vrijedna zbirka predmeta vezanih za tradicijske kulture izvaneuropskih zemalja nastala potkraj 20.stoljeća, a čine ju uglavnom pokloni naših pomoraca, istraživača, putnika i umjetnika. Među njima svakako treba spomenuti Požežanina Dragutina Lermana i Karlovčane, braću Mirka i Stevu Seljana.
Muzej posjeduje opsežnu etnografsku fotodokumentaciju i knjižnicu, dobro organizirani preparatorsko-restauratorski odjel i muzejsku službu za edukaciju. Etnografski muzej predstavlja se javnosti stalnim postavom, izloženim u prizemlju i na prvom katu, povremenim izložbama, predavanjima, filmskim projekcijama, koncertima i sličnim aktivnostima, izdaje stručni časopis Etnološka istraživanja i publikacije koje prate izložbenu djelatnost. Muzej se nalazi pred novom građevinskom adaptacijom radnih i izložbenih prostora te izradbom koncepcije novoga stalnog postava.